Zaista je naglo je zahladilo. Kako i priliči ovim zimskim datumima. Sa svih strana ljudi me pitaju što da si uzmu OLYMPUS DIGITAL CAMERAza prehladu i dizanje imuniteta. Pod tim misle što da si kupe u ljekarni.

Spas i brza rješenja traže se najčešće u biljnim pilulama.
Maksimalan napor za takav imunitet je onaj pomak zgloba šake dok se ubacuje tableta u usta, a potom slijedi i onaj drugi – otpiti par gutljaja vode. I stvar riješena… Cijeli ovaj scenarij malo me previše podsjeća na filozofiju koja stoji i iza uzimanja klasičnih lijekova.

I ovdje je prisutan nedostatak ikakvog truda, preuzimanja aktivne odgovornosti i brige za svoje zdravlje. Koja god marka minerala / vitamina da je u pitanju, to su samo ekstrahirane biljne supstance. Kemijski spojevi iz ljekovitog bilja (čaja) djeluju sinergijski, zajedničkim djelovanjem mnogih spojeva gdje 1+1 nisu više 2, nego 3 ili 45.

Kapula, crveni luk (lat. Allium cepa) djeluje izuzetno protubakterijski i protuvirusno, pojačava znojenje, smanjuje temperaturu, smanjuje bol, sprečava kašalj skoro pa momentalno ( i suhi i produktivni), poboljšava mikro cirkulaciju i djeluje diuretski. Koristiti ćemo ga u obliku čaja, sirupa ili obloga.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAZa obloge (npr. kada nas/dijete boli uho ili su upaljeni sinusi) ugrijati ćemo polovicu glavice crvenog luka i prisloniti na bolno mjesto. Iznenađujuće je da tako nešto jednostavno tako često pomogne.
Kada su nos i sinusi začepljeni, grlo boli, teško dišemo, imamo povišenu temperaturu i očito je da nas je uhvatila kakva jaka prehlada, viroza, gripa, bronhitis možemo posegnuti za sigurnim prirodnim rješenjem – prirodnim antibiotikom – crvenim lukom.

Recept ima više varijanti, a najjednostavnije se radi ovako: 1 srednje veliku glavicu kapule presiječemo na 4 dijela i prelijemo s 3 šalice vode. Ako kapula nije špricana, skinemo samo gornju ljusku i zajedno s korom isiječemo, tako je čaj još djelotvorniji. Naravno, ako je kapula špricana, obavezno skinemo sve suhe (vanjske) ljuske.

Potom zakuhamo na slaboj vatri i kada počne vreti, pratimo količinu vode. Kada polovica tekućine ispari, skinemo s vatre, procijedimo i pijemo toplo.

Okus je slatkast i ugodan, ali se može i dodatno zasladiti medom. Mogu ga piti trudnice, rado ga piju i djeca. Moja prijateljica je ovaj čaj davala svom sinčiću još na bočicu dok je bio skroz mali jer je imao astmu. Danas je to veliki odrastao čovjek, od djetinjstva nema astmu ali još uvijek voli taj čaj.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Ako vam okus nikako ne paše, ubacite za vrijeme kuhanja listić kadulje, par glavica kamilice, 10-ak glavica majčine dušice. Osobno više volim verziju bez dodataka, bez meda i dodatnog bilja. Kako je kapula prehrambeni artikl koji nije opasan za zdravlje, ne morate se brinuti da ste ga popili previše i slobodno ga možete upotrebljavati u preventivne svrhe.

Ovaj čaj treba svaki put svježi kuhati, a raskuhani luk kasnije možete upotrijebiti kod kuhanja hrane. I ne, nećete smrdjeti po kapuli na kilometar, miris nestane. Ajmo, sad za probu, svi skuhati i popiti čaj od kapule!

Napisala: Martina Bogdanić, fitoaromateraput

http://studio-martina-natura.hr/

Imela – Viscum album

Imela je vazdazeleni poluparazit čudotvornih djelovanja znanih još od najstarijih vremena. U današnje vrijeme sve se više istražuje njeno antikancerogeno djelovanje!

Botanički podaci:
Biljka: Viscum album L.
Ljekarnički naziv: Herba visci albi, stipites, folia
Porodica: Loranthaceae ( Imele)
Drugi nazivi: bijela imela, biska, višć, višće

Stanište i rasprostranjenost : Imela raste na drveću diljem Europe, Azije i sjeverne Afrike. Najčešće ju nalazimo na listopadnom drveću meke kore (kroz koju će lakše proći njeni pipci) a to znači na jabuki, kruški, lipi, brezi, vrbi. Na brijestu i hrastu je rijetka ( iako neke tradicije najviše cijene hrastovu imelu), a na bukvi i zeleniki ju ne trebamo niti tražiti. Vrlo bitno je naglasiti da kemijski sastav imele ovisi o vrsti drveta na kojem raste. Tako će tradicija naših krajeva i tradicija naših istočnih susjeda najviše cijeniti imelu s kruške i topole.


Opis: Imela je vazdazelen grm koji raste kao polunametnica na drveću, može narasti do promjera od 1 m i doživjeti starost od više desetljeća. Polunametnica znači da iako iskorištava domaćinsko drvo uzimajući vodu i otopljene mineralne tvari, ipak i sama pomoću klorofila izgrađuje vlastite organske tvari.

Stabljika je žutozelena do zelena, okrugla, listovi su kožasti i tvrdi, duguljasti i suženi prema peteljci, nasuprotno su smješteni i sjede direktno na stabljici. Imela kao da zna da je cijenjena i tražena obično pobjegne visoko u krošnju stabala tako da je najuočljivija u jesen kada otpadne sve lišće njenog domaćima i ona ostane sama kao zeleno gnijezdo bilja u visinama. Bitnu ulogu u njenom smještaju igraju i ptice koje obožavaju jesti njene bobice ali najotrovniji dio (koštice) obavezno ispljunu a one imaju na sebi nešto nalik ljepljivoj trakici koja se lijepi na grane stabla na kojem ptičica čuči.

Srodne vrste: Postoje i druge vrste imela a ne samo viscum album ali one se niti približno ne koriste u liječenju kao bijela imela. Većinom je znak raspoznavanja boja bobice koja je kod žute imele (loranthus europaeus) žuta ( ova vrsta raste često u krošnjama hrastova). S bijelom imelom srodna crnogorična imela (viscum laxum boiss) koja raste na borovima, smrekama, jelama i ostalom crnogoričnom drveću a neke tradicije ju također smatraju ljekovitom.

Sastav i aktivne tvari: Omjer kemijskog sastava zavisi o vrsti drveta na kojem imela raste ali u globalu se sastoji od ovih spojeva: lecitin, kolin, flavonoidi (heterozidi metilnih etera kvercetola), histamin, lignini (eleuterozid E i glukoterozid), biogeni amini, triterpeni, steroli, fenolne kiseline, te zanimljivi specifični proteini ( viskotoksini A2, A3, i B) kojima se pripisuje bar dio imunomodulatornog djelovanja ( otporni su na probavne enzime), lektini (viskumin), šećeri, gorke tvari, treslovina, vosak, guma, sluz.

Berba: Širom svijeta tokom cijele povijesti ljudskog roda različite kulture koje su koristile imelu razvile su i različita mišljenja glede vremena berbe. Moderna fitoterapija više je orijentirana na kolovoz i rujan kao vrijeme branja. Tradicionalna medicina Europe orijentirana je na vrijeme od studenog do svibnja, dok treći naglašavaju važnost lista ali i cvjetića pa preporučuju berbu isključivo u ožujku i travnju. Koja god da je tradicija u pitanju većinom se sabire stapka i listovi od trećeg koljena grananja biljke ( dakle mladi dio) i to bez bobice ( ploda).

Upozorenje: Važno je naglasiti da se prozirno-bijeli plod ( bobica) ne bere, jer se ne koristi u ljekovite svrhe a u većim količinama je i toksičan (otrovan).
Današnja moderna fitofarmacija naglašava oprez kod prevelikog uzimanja droge ( biljke) zbog mogućih toksičnih efekata, preporučuju uzimanje do 5 g na 500 ml infuza dnevno. Na tržištu postoje i pripravci sa standardiziranom količinom lektina.

Iz povijesti: Mnogobrojne kulture naroda na područjima gdje je imela rasla su uvijek i iznova cijenile i štovale ovu dragocjenu biljku. Eneja je uzeo grančicu zlatne imele da bi otvorio vrata pakla. U 5.st.pr.n.e. cijenila se zbog sposobnosti da zaustavi krvarenja što je ta davna vremena bilo jako korisno kod poroda ( ali se koristila i kao sredstvo protiv depresije, padavice i histerije). Plinije Stariji (1.st.n.e.) je imelu posebno cijenio kod padavice i vrtoglavice. Velika i obožavana Hildegarda von Bingen je njome liječila bolesti jetre, a još cijela plejada velikana travarstva imelom je tretirala i potkožne čireve, gnojne rane, slabe cirkulacije, poremećaj krvnog tlaka.

Ovu tajanstvenu i čudotvornu biljku druidi, keltski svećenici, smatrali su svetom biljkom koja svojim djelovanjem može otkloniti sve tegobe. Na posebnim ceremonijama rezali su ju zlatnim noževima i kosama gdje je po njima ovo strašno i smrtonosno magijsko oružje bilo obavezan sastojak čudotvornih napitaka za snagu, hrabrost, nepobjedivost i liječenje svih bolesti ( no, sjetimo se samo Asterixa).

Razni narodni običaji vezani su za upotrebu imele u zaštiti od zlih duhova pa je tako imamo stavljanje buketa od imele iznad vrata u božićno vrijeme. Ta tradicija kaže “ovom domu želimo vječnost i sreću”. Također postoji stari, “poganski”, običaj da se ljubi ispod imele, što navodno donosi sreću ( ovaj običaj se očito fino ukorijenio i najživlji je u Americi, bar ako je suditi po njihovoj kinematografiji).

Zanimljivost: Imela ( biljka) regulira krvni tlak- dakle i niski i visoki dovodi u normalu, iako se pretežno koristi za smanjivanje visokog tlaka.Od boba imele nekada se pripremalo ljepilo za hvatanje ptica, a služile su za tov ali i kao afrodizijak za stoku.

Djelovanje i uporaba: Imela je definitno jedna od najljekovitijih biljaka općenito ali i našeg područja. Posebno je zanimljiva u njenom imunostimulirajućem, antikarcerogenom i antiskleortičnom djelovanju.

U novije vrijeme je postala rekorder po broju modernih znanstvenih istraživanja vezanih uz rak. A sve je počelo još daleke 1920.-te. Tada je jedan on najvećih velikana 20.-tog stoljeća tajanstveni i još dan danas u mnogim stvarima neshvaćen ( jer su njegova učenja i ispred ovog našeg sadašnjeg vremena) Rudolf Steiner uveo terapiju za oboljele od raka sa ekstraktom imele u obliku injekcije ( iscador). Zimski i ljetni sokovi biljke su se miješali i tvorili preparat,biljka je brana po detaljnim pravilima u točno određeno vrijeme. Zavisno od vrste raka birao se domaćin imele. Steinerova antropozofska gledišta poistovjećuju dvostruki život imele s životom čovjeka.Zimsko cvjetanje imele (kad ništa drugo ne cvjeta) on smatra glavnom snagom te biljke, koja je sadržana i u njegovom ekstraktu protiv raka. Ono što je već tada uočio Steiner jest da pacijenti s ovom teškom dijagnozom imaju nižu tjelesnu temperaturu, a gubi se i tipični cirkadijalni ritam. Ljekovito djelovanje je objašnjavao i kroz pokretanje nekih posebnih upalnih procesa u tijelu koje pokreće imela a koje potiču tijelo na borbu protiv karcinoma.

Danas je otkriveno iznenađujuće velik broj ljekovitih tvari u imeli, a najvažniji je lecitin ( izoliran je lecitinol) koji potiče imunitet ali je iskazao i poticajno antikancerogeno djelovanje. Korištenje imele pomaže i kod negativnih posljedica zračenja ili kemoterapije, mučnina, nesanica, opadanje kose, gubitak teka ali i općeg stanja stanica krvi i organa. U tu svrhu terapija imelom traje i nekoliko godina. U Švicarskoj i Njemačkoj pripravci imele su odobreni za upotrebu kod zloćudnih tumora jer se u kliničkim pokusima dokazalo produljenje života i kvalitete života kod pacijenata s takvim bolestima. Općenito rezultati istraživanja imele su pokazani kod puno raznih oblika tumornih oboljenja te najrazličitijih oblika teških virusa. Također se koristi ( iako je potreban oprez) kod autoimunih bolesti, moderna fitofarmacija imelu preporuča kao protuupalni element kod reumatoidnog artritisa.

Ispitivanja obavljena u Europi pokazala su da ekstrakt imele može povoljno djelovati na sekreciju inzulina, tj. da može pomoći dijabetičarima, čini to potičući bolji rad gušterače ali i cijelog metabolizma. Općenito poboljšava cirkulaciju u cijelom tijelu pa tako i u glavi te tako djeluje protiv glavobolje i migrene. Srce- potiče bolji rad srca, jača srce i oslabljeni srčani mišić, te regulira ubrzan i nepravilan rad srca.

Imela širi krvne žile i tako spušta visoki krvni tlak, a to je ujedno njena najčešća primjena danas. Također poboljšava cirkulaciju ( pa time pomaže dugoročno i posredno u reguliranju preniskog krvnog tlaka), sprečava ovapnjenje krvnih žila, neelastičnost i prijevremeno starenje krvnih žila ( a time posredno djeluje i na pamćenje). Djeluje protuupalno pa se koristi kod bolesti zglobova ( artritis i artroza), djeluje na kožne osipe, varikozne vene… Djeluje tako da smanjuje krvarenja pa se koristi kod zaustavljanja krvarenja različitog tipa ali najčešće u tom smislu kod prejakih i predugačkih menstruacija. Također se uspješno koristi kod klimakteričnih tegoba. Jako je dug i nepregledan niz bolesti i tegoba gdje se imela koristi. U mnoštvu svojih ljekovitih svojstava nalazi odgovor na skoro svaku bolest koja pogađa ljudski rod pa ju je narod uvrstio u maltene svaku malo ozbiljniju čajnu mješavinu.

Načini primjene:
ČAJ – Skoro sve tradicije koje su došle u doticaj s ovom hvalevrijednom biljkom naglašavaju važnost priprave hladnog čaja od imele ( 2,5 dcl hladne vode na 1 čajnu žličicu suhog bilja, pusti stajati preko noći). Tekućina se procijedi ( može se i malo podgrijati) i popije tijekom dana. Možete ovako popiti 3 šalice dnevno; ujutro, podne, navečer. Kroz duže vrijeme pokazao se pouzdano djelotvoran čaj za sniženje tlaka od istog omjera imele, ploda gloga i matičnjaka- bobe zgnječiti i s biljem pomiješati. Od te mješavine uzeti 1 jušnu žlicu , preliti vrelom vodom, poklopiti i nakon 4 h procijediti, popiti ujutro, podne i navečer po 1 šalicu.

TINKTURA – posebno se učestalo koristi kod klimakterijskih tegoba i visokog tlaka ( 1 čajna žličica 2-3 x dn u 2 dcl čaja, vode ili soka). Ovaj oblik primjene ( razrijeđen u čaju) je također dobar za vanjsku primjenu na bolnim mjestima. Tinktura se naravno radi tako da se 200 g lista imele usitni i stavi u bocu, prelije se sa 1 l rakije, svaki dan malo promućka i nakon 3 tjedna procijedi. Naravno bilje se baci a onaj alkohol u kojem nam se močilo bilje je postala tinktura.

OBLOZI – se stavljaju od čaja na oboljele vene.
SVJEŽI SOK- iscijeđen i čuvan u frižideru je korisno sredstvo ženama koje žele zatrudnjeti, ali se uzima samo do max 25 kapi dnevno, duže vrijeme.

MAST – Od otrovnih bobica se radi i uspješno tradicionalno sredstvo protiv smrznutih dijelova tijela ( posebno nos i uši). U tu svrhu svježe bobice imele pomiješaju se s hladnom nesoljenom domaćom svinjskom masti i naravno apliciraju na tretirani dio tijela.

VINO- 6 žlica usitnjene suhe imele preliti sa 1 l bijelog vina. Treba odstajati 10 dana, svaki dan mućkati, procijediti. Uzimati 3 x dn, prije jela po 2 velike žlice.

PRAŠAK – Vrlo česta je primjena i u obliku praška ( usitnjena suha biljka) koja se posebno učestalo koristi kod razdražljivosti ( 6 tjedana, 2 x dn, na vrh noža praška umiješanog u malo mlijeka). Ili kod nesanice ( 6 tjedana, navečer, prašak od imele s malo mlijeka). Neobičan recept iz Francuske: kod dječjih grčeva 1 prstohvat praška se pomiješa s malo zašećerene vode i utrlja duž kralježnice. Protiv visokog tlaka – kod odraslih se 2 prstohvati praška pomiješaju s malo zašećerene vode i utrljaju na prsa.

MED – od imele ; 2 žlice praška umiješati u 1 kg meda. Med uzimati 2-3 x dn po 1 žlicu.
Mistična po svim narodima koji su ju poznavali, čak sveta po nekima, cijenjena i brižno čuvana u znanju prenošenom o njoj… imela je i najnovijim znanstvenim istraživanjima napokon dobila potvrdu svoje ljekovitosti. Vjerujmo u tisućljetnu tradiciju njene upotrebe i sjetimo je se kod nam je potrebna….

Napisala Martina Bogdanić